Davne 1984. surfer i entuzijast iz San Diega Tony Finn proizveo je Skurfer - preteču današnjeg wakeboarda. Skurfer je bio dosta nalik surfu, ali manji, bez vezova. I tako su ljudi skurfali negdje do 1990. kada se pojavio Herb O'Brien - čovjek sa vizijom i velikim iskustvom u sportu skijanju na vodi. Dizajnirao je prvi wakeboard, Hyperlite, tanji i manje plutajući od svoga prethodnika, sa vezovima. To je riderima omogućilo jednostavniji start iz vode i bolju kontrolu u vožnji. Wakeboarding je tada postao dostupan širokoj publici. Razvoj sporta i opreme doveo je ranih devedesetih do današnjeg "twin tail" wakeboarda, sa perajicama na oba kraja, što je rezultiralo kud i kamo širim spektrom trikova - može se voziti u regular i fakie položaju (lijeva odnosno desna noga naprijed). Tony Finn je i danas jedan od najutjecajnijih ljudi u wakeboardingu, vrlo zastupljen u medijima. Suvlasnik je kompanije Liquid Force Wakeboards.

Jimmy Redmon osnovao je 1990. WWA (World Wakeboard Association) i počeo razvijati pravila i formate natjecanja. Nedugo zatim je i IWSF (International Waterski Federation) pod svoj krov pored ostalih sportova skijanja na vodi primila i wakeboard. Tu je započela era dvije  organizacije u svojstvu globalnog upravljačkog tijela za ovaj sport koja traje i danas. Kao što možete zamisliti, to je dovelo do više problema, poput dvojnih naslova Svjetskog prvaka, primjene pravila i priznavanja autoriteta jedne od organizacija na natjecanjima. Ipak, treba reći da je WWA daleko utjecajnija u Amerikama, a IWSF u Europi, te da je do sada IWSF poduzela daleko više (ako ne i sve) u cilju promicanja discipline koju mi na Krku zapravo jedino i upražnjavamo, a to je cable wakeboard.

Graf pokazuje kompliciranu strukturu IWSFa naspram WWA. Međutim, takav aparat može pružiti odličnu podršku  sportašima i utjecati na razvoj pojedinog sporta u nekoj regiji. IWSF ima 80-tak zemalja članica.

Naime, wakeboard kao sport globalno dijelimo na dva osnovna pravca - boat wakeboard - vožnja iza broda, te cable wakeboard - vožnja na ski liftovima. Također možemo izdvojiti i noviju disciplinu - wakeskate (daska bez vezova), opet boat ili cable.

Rekreativci u wakeboardingu su svih uzrasta i razina znanja, dok su profesionalci u pravilu mlađa skupina, od 15 do 25 godina. Wakeboarding je više od sporta, poput ostalih "extreme" sportova, to je stil života, sa jakim uzlaznim trendom u cijelome svijetu. Svakako, za razvitak sporta jako je važno i da se brzim tempom nastavi  gradnja ski liftova, jer to je jedini način na koji si široka publika može priuštiti bavljenje ovim sportom bez velikih izdvajanja.

U svijetu danas ima preko 100 ski liftova - vučnica za wakeboarding i skijanje na vodi, od toga samo u Njemačkoj preko 40, na prirodnim ili umjetnim jezerima. Ekološki su prihvatljivi - električni pogon ski liftova bitno manje utječe na okoliš od brodova. U Hrvatskoj su za sada samo dva ski lifta - Ski lift Krk na otoku Krku i Ski lift Galeb u Poreču. Dok je lift na Krku u cjelosti orjentiran na wakeboard, lift u Poreču je meka za ljubitelje klasičnog skijanja na vodi.

Napomenimo još za kraj da je nedavno unutar IWSFa regije EAME (Europa, Afrika, Bliski istok) osnovan Cable Wakeboard Council, čime je ovaj sport po prvi puta stao rame uz rame sa ostalim divizijama u ovoj organizaciji, dok na svjetskoj razini IWSFa djeluje World Wakeboard Council - odgovoran za boat i cable wakeboard.

Ne bi vam ja toliko drobila o IWSFu da vam zapravo ne želim nešto reći, a to je da sam upravo ja (Varna Laco), nakon kandidature od strane Hrvatske federacije za skijanje na vodi, izabrana za jednog od sedam članova novoga Councila koji sada kroji cable wakeboard pravdu u EAME landu.

Datum izdanja teksta: 28. ožujka 2004